Srijedom u središte
Dinamov trenutak istine
Piše: Tomislav Duhaček
Dinamov pogon koji daje rezultate i nosi hrvatski nogomet ima svoju cijenu, ona je 63-65.000 000,00 €. Podatak za sezonu 22/2023. Sponzori, ulaznice, TV prava, reklame, članarine, suveniri, nose max cca 15 milijuna €. Ostalo treba zaraditi na travnjaku ( UEFA) i proizvodnjom i plasmanom “vlastitog proizvoda”, tj. igrača. Istovremeno se momčad treba zanavljanjati, odnosno pripremati zamjene koja kvalitetom može nadoknaditi ono kaj se izgubi prodajom najboljih kako bi momčad ostala konkurentna za europske izazove. Plaće nisu male, od 90.000 € mjesečno u “nultom” platežnom razredu do 30.000 mjesečno za neke igrače čak i na posudbi, koji btw i ne igraju, već drugu sezonu. U ovom “nesretnom” metežu, momčad je ostala bez “rezervnih dijelova”, što slanjem na posudbe, što ne rotiranjem onih koji si ostalu u rosteru, tako sad to treba umjesto proizvodnjom i doradom nadoknaditi kupovinom. Za održavanje financijske stabilnosti neke prodaje krucijalnih igrača su neizbježne, ma koliko navijačima bile neprihvatljive. Tako su sad Livaković, Josip Šutalo, Petković i Ivanušec uz već otišle Oršića i Ademija na redu za transfer. Nadoknaditi ih se može procjenom tko je od igrača na posudbi spreman za Dinamo, ali i kupovinom 4-5 pojačanja koja odmah mogu participirati u momčadi.Bez 20 milijuna €, i uz vrhunski skauting to neće biti moguće naći takvih 4-5 igraća. Ako uzmemo u obzir i inflaciju, pa i ne malu otpremninu TV brke, proračun za sljedeću sezonu se penje u nebeske visine i do 90 milijuna eura, možda se nekom racionalizacijom i kresanjem liste igrača pod ugovorom može smanjiti na 80 milijuna €. Rukavina, Bulat, Gurlica, Nevistić, Bočkaj su sjedili na klupi umjesto da ih se priprema za preuzimanje odgovornosti. Ljubičićev talent i kvaliteta je trošena na beku, a pravi i skupo plaćeni bek gurnut na posudbu u skromnu slovensku ligu, dakako o nemalom trošku Dinama. Drmić ( nulta platežna skupina) nije bio osobito korišten, minute nisu davane Gurlici, Živkoviću ili Katiniću, već odlazećem “čageru” Theophilu. Umjesto kupovine gol igrača Belje za 3 milje €, kupljen je za 2,5 milja € štoper Perković za kojeg kažu da je sa svojih 186 cm u današnjem nogometu, prenizak! Švicarac, štoper Omeragić je mogao već biti u Maksimiru za kikiriki. Sad se u kontekstu Dinama spominju Frigan i Vipotnik, aranžirani u sumanute brojke, 5-6 milijuna €. Kao čovjeku koji je čitav život radio u realnom sektoru nije mi objašnjivo ulaganje u vlastiti proizvod desetak godina, onda ga odbaciš i kupuješ poluproizvod za debele pare. Dinamovi standardi su visoko podignuti, a mi navijači ne pomišljamo da ostanu na tom nivou, a ne dao Bog koji i koračić unazad. Bišćan je obećavajuće startao, no to je tek koračić u maršu prema LP, što smo navikli zadnjih godina i dalje očekujemo takav nastavak, ali i koja za Dinamo život znači. Šimić je radio u velikom sistemu kao kotačić, a sad treba biti zamašnjak u sasvim drugom i drugačijem okruženju. Kolike su njegove mogućnosti i sposobnosti, hamletovsko je pitanje. Kao ovisnik o modroj boji, nadam se da obrisi nekog plana u tom smjeru postoje. Moju podršku kao i većine ovakvih notornih Dinamovaca, obojica će imati ako bude i dok bude rezultata. Mnoge stvari koje su se događale mimo našeg utjecaja, i koje nam se, zašto to ne reći, nisu sviđale i ne sviđaju nam se i dalje, red je gurnuti u stranu i podržati ove koji su sad tu, u prvom redu struku ( Bišćan, Šimić) tako i predsjednicu uprave Vlatku Peras ( dvojcu novih ne poznam, pa i ne komentiram), jer Dinamo iz ove slijepe ulice mora izaći konkurentan za europske okršaje. Drugi krucijalni problem koji visi kao giljotina koja samo što se ne otkači je stadion. Bez stadiona nema budućnosti, osim valjanja u živom blatu HNL-a koje će nas bez stadiona progutati. Tu je ne dao dragi Bog i latentna opasnost od nesreće na stadionu koji to više nije, i pitanje je ne da li će se takav incident dogoditi, nego kad će se dogoditi i kolikog će “obima” biti. Umjesto borbe za stadion i podrške europskom putu, mi se suludo upuštamo u nekakvi fajt s Hajdukom od čega koristi ima samo Hajduk kako bi prikrio neznanje i nerad. Hajduk i HNL nisu mjerilo naše konkurentnosti.
Odgovori