Maksimir – beskonačna priča

Bilo kako bilo nužno je hitno napraviti prvi korak, tj preispitati sve pravne elemente ove varijante i stvoriti preduvjete za odluku odmah nakon provedenih izbora i formiranja gradske vlasti.
Otto Barić

Stadion Maksimir - bskonačna priča

Stadion u Maksimiru je jedna “beskonačna priča” koja desetljećima puni medijski prostor grada Zagreba a povremeno i šire. Pokusat ću ovom tekstu prikazati genezu problema a ujedno i dati moguće rješenje.

Nakon kraja drugog svjetskog rata odlukom tadašnje jugoslavenske vlasti ukinuta su sva športska društva koja su djelovala u NDH tijekom njenog postojanja.
NK Dinamo, osnovan1946 godine, ustvari nastavlja tradiciju Gradjanskog i nakon kratkog prijelaznog razdoblja počinje igrati u Maksimiru.
Sam športski stadion na toj lokaciji vuče duge korijene sve do 1912 godine i koristili su ga nogometaši i atletičari ravnopravno.
Stadion je u pedesetim godinama rekonstruiran po projektu ing. Turine i u to vrijeme je bio jedan od najljepših stadiona u Europi.
Filigrana inžinjerska konstrukcija još je danas vidljiva na istočnoj tribini dok su ostale tribine ( zapad, sjever i jug) u potpunosti izmjenjene u nespretnom pokušaju devedesetih godina.
Predsjednik Tudjman je imao hvalevrijednu ideju da za svoj klub, tadašnju Croatiju i za reprezentaciju mlade hrvatske države stvori primjereni okvir, te je dao izraditi projekt za stadion za ca. 60.000 gledatelja.
Na žalost taj megalomanski projekt je zbog čtavog niza postavljenih uvjeta (ostala je atletska staza, sjeverna tribina je dobila komercijalne prostore, ogromni rasponi krova, blizina prometnice…) bio realno neizvediv i daleko preskup pa ni uz ogromna ulaganja nije dovršen nego je ostao nedorečen i nedovršen.

Sjajni uspjesi nogometnog pogona GNK Dinama u zadnjim desetljećima i naročito najbolja sezona u povijesti 2020/2021 daju nadu da će se konačno riješiti i pitanje adekvatnog doma za kolektiv koji je trenutno u prvoj ligi europskog nogometa a igra u potpuno neadekvatnim uvjetima.
Dinamu treba stadion od ca 34.000 sjedećih mjesta uključujući svu potrebnu infrastrukturu , vip i vvip lože, adekvatne prostore za igrače, suce, štampu i ostale medije , potrebni hospitality, parkinge, pristupe i tehničke mogućnosti za održavanje koncerata i drugih priredbi.
Takav stadion bi uz poštivanje svih tehnoloških datosti 21.stoljeća, nužnu transparentnost design & build procesa i korektnog medjunarodnog tenderinga smijo koštati maksimalno ca 1700-1800 eur po sjedećem mjestu uz dodatak od ca 10% za rušenje postojeće strukture.

Dakle cijena ne smije biti veća od ca 60-65 miliona eura!

Projektiranje i ishodjenje dozvola bi na bazi idejnog rješenja koje će proizaći iz arhitektonskog natječaja ili na bazi prijedloga koji sam izradio ja u suradnji sa Dinamom trebalo trajati maksimalno 12 mjeseci , a izgradnja na temelju medjunarodnih iskustava max 24 mjeseca. Takav hodogram bi omogućio kompletnu realizaciju u roku od ukupno 36 mjeseci, tj 3 godine od donesene odluke o startu projekta.

Najvažniji element koji je nužno riješiti odmah je model i način financiranje izgradnje, ovdje se realno nude samo dvije opcije. Prva je da kompletan ižinjering i financiranje preuzme grad Zagreb nakon pozitivnog plebiscita gradjana kroz referendum ili javnu raspravu, u tom bi slučaju grad Zagreb bio nosioc kredita a GNK Dinamo bi zajedno sa drugim korisnicima godišnje plaćao korištenje i tim sredstvima bi grad Zagreb vraćao kredit. Ova varijanta je zbog kompleksnosti političke situacije i općeg raspoloženja u gradu Zagrebu , pogodjenom potresom i pod pritiskom nužne urbane obnove , vrlo neizvjesna.
Realnijom se čini druga varijanta, da se GNK Dinamu da pravo gradjenja na realan rok isplativosti stadiona , ca 35-40 godina uz simboličnu naknadu i da se na taj način omogući design&build varijanta koju bi vodio Dinamo sa medjunarodnim investitorima i operaterima. Na taj način troškovi grada bi bili ravni nuli a ujedno bi se i anulirala nepravda kojom je Dinamo1992 ostao bez zemljišta koje je desetljećima koristio.
Bilo kako bilo nužno je hitno napraviti prvi korak, tj preispitati sve pravne elemente ove varijante i stvoriti preduvjete za odluku odmah nakon provedenih izbora i formiranja gradske vlasti.
Arh. Otto Barić