Blog

Sanjamo stadion 21.stoljeća – to je naš Maksimiru kako ga zamišljamo od 45 000 + mjesta

Piše: Tomislav Duhaček

1. MJESTO STADIONA 

Dinamovom navijaču Maksimir je kultno i jedino prihvatljivo mjesto gdje vidi Dinamov stadion i to iz niz razloga koje ću pokušati i obrazložiti.

Maksimir, lovište zagrebačkih biskupa postaje 1794. godine javni park – šuma okružen zelenim, otvorenim prostorom koji se nudi rastućem građanstvu za izlete i tjelesne aktivnosti.1845. godine pretvara se postojeće jezero u kupalište a kasnije u zimskim mjesecima i u klizalište. Procvat i masovnije korištenje tih prostora počinje 1892 godine dolaskom tramvaja, tada još s konjskom vučom, do ulaska u perivoj, današnjeg ulaza u park Maksimir. I od tada Maksimir počinje živjeti kao zagrebački sportski nukleus. Maksimir je sinonim za sport, Zagreb i Purgere.

Pri tome se nikako ne misli na nogomet kao prioritetni ili glavni sport. Mediji i televizija, razni propisi i pravila, jedostavnost igre, njena ljepota, jednostavna pravila, identifikacija s kvartom, gradom, državom, mogućnost privlačenja medija nogometu su dali vodeću poziciju u sportu. Tako i Maksimir osim po velebnom parku, zoološkom vrtu percipiramo kao nogometni stadion, hram sportskog Zagreba!

Oblikovanje u sportski prostor i ideja o stadionu je zaživjela onog trenutka kad je nadbiskup zagrebački Antun Bauer 1911. dao u zakup akademskoj zajednici oko HAŠK-a zemljište na Sveticama. Već 1912. odigrana je na novom stadionu, sa 6000 mjesta na natkrivenoj tribini i prva nogometna utakmica. No to nije bilo sve, na zapadnoj strani izgrađeno je pet teniskih terena. Kako bi bila jasnija poveznica Dinama i Maksimira, dvije ekipe Građanskog (čiji je Dinamo legitimni sljednik) su odigrali prvu tekmu na novom stadionu.

Maksimir se mijenjao, dograđivao, no tek 1948. godine postaje i službeno Dinamov stadion ( jer se Građanski uz komunističku “pomoć” morao preimenovati kako bi u njemu zatrli Hrvatstvo) i kao takav živi i do danas uz neprestanu dogradnju, da bi zadnjih godina doživio neviđenu devastaciju, prvo gradnjom sjeverne tribine, zatim sustavnim neodržavanjem od grada uz povremeno krpanje u režiji samog Dinama. Potres 2020. je stadion učinio neupotrebljivim ali se uz ponešto krpanja i puno zatvaranja očiju i uz političko sljepilo na njemu i dan danas igraju utakmice, uz pogled nas navijača na sablasnu istočnu tribinu na kojoj su mnogi od nas odrasli i veselili se epskim pobjedama našeg Dinama!

2. SPORTSKI ZNAČAJ STADIONA DINAMA U MAKSIMIRU!

Građanski je momčad koja je obilježila epohu, pobjeđivala Liverpool, Barcelonu, Ferencvaros, a njen nestanak nakon dolaska komunističkih vlasti 1945. godine klasičan je primjer pokušaja eutanazije jedne tradicije koja je obilježila Zagreb u prvoj polovici 20. stoljeća. No iz tog još vrućeg pepela izdigao se isti taj velikan s novim imenom ,starom tradicijom i istim navijačima pojavio se na komunističku žalost – Dinamo!

Maksimir je svjedokom velikih pobjeda nad svjetskim velikanima, tu su padali Juventus, Milan, Benfica, Eintracht, Leeds, Grasshoppers, Ajax, Celtic, Porto, Anderlecht, Villarreal, Brugge, Fenerbahče! Pamtimo veliku tekmu na Maksimiru protiv Santosa s Peleom, Benficu s Eusebijom na oproštaju pokojnog Lamze. Dinamo je vlasnik “londonskog pokera ” ili razbijanje londonskih velikana, Arsenal, Tottenham, West Ham, Chelsea koje smo igrom i rezultatom ponizili.

Maksimir je svjedokom velikana nogometne lopte počevši od nezaobilaznog Ice Hitreca, Ratka Kaciana, Željka Čajkovskog, Monsidera ,Franje Wolfla, braće Horvat, Lešnika, Kokotovića, Antolkovića, Irovića i cijele niske imena. Na Maksimiru je čudesne golove zabijao i jedan od najvećih Dražan Jerković.

Maksimirom je protutnjala generacija ’67. s prvim i jedinim euro pokalom u Hrvata: Škorić, Ramljak, Gračanin, Belin, Pirić, Lamza, Zambata, Rora, Blašković, Kiš, Čerček, Braun, Brnčić, Gutzmirtl, Jukić, Dautbegović.

Pa opet biserna generacija ’82.Vlak, Bračun, Zvjezdan i Boro Cvetković, Bošnjak, Hadžić, Bogdan, Zajec, Mustedanagić, Bručić, Janjanin, Cerin, Deverić, Kranjčar, Mlinarić !

Manji ili veći tragom su na Maksimiru ostavili: Drago Vabec, Bonić, Ladić, Boban, Šuker, Prosinečki, Viduka, Marić, Vlaović, Cvitanović, Dario Šimić i Bišćan! Pa su stasale nove generacije: Da Silva, Samir, Modrić, Ćorluka, Mandžukić, Olić, Pivarić, Kramarić, Brozović, Kovačić. 14 Dinamovaca sudjelovalo je u osvajanju svjetskog srebra!

Nisku velikana nastavljaju Livaković, Oršić, Petković, Josip Šutalo koji su sudionici SP i nositelji brončane medalje: Modrić, Brozović i Kovačić su vedete i ponajbolji igrači Reala, Intera i Chelseaja. Olmo španjolski reprezentativac i čudesni Joško Gvardiol su perjanice bundesligaša Leipziga. Čarobnjak lopte Lovro Majer “valja” Francuze i sprema se za ulet u najviše visine gdje obitavaju Real, Barca, Liverpool, ManCity, Arsenal i ostali svjetski velikani!

Maksimir pamti 27 osvojenih nacionalnih prvenstava, 23 osvojena nacionalna kupa i kup velasajamskih gradova 1967. Godine.

3. STADION KAKAV DINAMOV NAVIJAČ SANJA, ŽELI I ZASLUŽUJE, A ZAGREB NUŽNO TREBA!

Zagreb integriran u Europu, novcem, granicom, ljudima, poviješću, sportom, tradicijom i gospodarstvom! Dinamo 29. klub Europe zatočen u ruševinama nekad ljepotice među eu stadionima. Danas 2023. stočna tribina pretvorena u opskurnu i nemaštovitu vješalicu za samoreklamiranje, sjever sagrađen na ”tramvajskoj pruzi” ,devastiran iznutra, zapušten izvana. Uutrobi sjevera imamo 22 000 derutnog prostora s idejom da bude poslovni prostor..23 godine zjapi prazan i u međuvremenu devastiran do neupotrebljivosti, šteta oko 100 000 000 eura ,a kad pribrojimo troškove gradnje tog sjevera dolazimo do brojke od bačenih 200 000 eura. Zapad dolje neprohodan, neudoban ,zapušten. Da bi došao do svog mjesta moraš se probijati kao u da si u tramvaju u popodnevnoj špici. Zapad gore, e to je za život opasna stupica do kojeg vode dva nikad dovršena tornja, derutnih stepenica iz kojih vire komadi zahrđale armature. Sići i izići i ostati čitav i živ s te tribine u nekoj, ne daj Bože ekscesnoj situaciji je nemoguća misija. Toalet, to je nepoznat pojam, tek nekoliko kemijskih WC-a i jedan kontejner-pišaona. Da podsjetimo, Dinamo je političkom voljom( čitaj ucjenom) ustupio gradu Maksimirski kompleks. Grad se za uzvrat obvezao održavati objekt o svom trošku , što bi podrazumijevalo i pratiti svjetske trendove oko stadiona.

Sanjamo stadion 21.stoljeća – to je naš Maksimiru kako ga zamišljamo od 45 000 + mjesta

Kakav treba biti stadion to znamo mi navijači. Jasno neke arhitektonske, građevinske ili ekonomske specifičnosti mi obični navijači ne znamo ali dobro znamo kaj želimo, gdje želimo i kakav želimo jer smo prošli na desetke stadiona i znamo kaj valja ili kaj ne valja i to nam neće odlučivati niti nametati ni klaun zagrebački Tomašević, niti gospodar Banskih dvora Plenković.

Veličina mora biti primjerena značaju, veličini, uspješnosti i razvoju i budućnosti Dinama, brojnosti navijača i potrebi grada, dakle 45- 50 tisuća sjedalica.

Komfor podrazumijeva osim ugodnih sjedalica i preglednosti terena s bilo kojeg kuta stadiona, dostupnost ulaza i pristupačnost svake sjedalice. Također je važno, a to i propisi određuju jednostavan i brz izlaz te brzu i nesmetanu evakuaciju u slučaju žurnih situacija. I da ne zaboravim krov, koji može nositi i foto panele i time osigurati energiju i za stadion, njegove sadržaje i dobar dio grada oko stadiona!

Sumanuto je da se sa sjeverne tribine izlazi direktno pod tramvaj! Stadion treba biti nastavak i poveznica s Maksimirskom šumom (moguće je denivelirati, spustiti promet pod zemlju Maksimirsku od Svetica do Hondlove )

Stadion, je nužnost za održati Dinamo ovakvim kakav je danas i kako bi bio spreman na iskorak prema europskom vrhu, gdje po nekim parametrima (škola) već i pripada! Bez jakog Dinama nema ni repke na kakvu smo zadnjih godina navikli.

Zagreb treba Vecu Holjevca 21. stoljeća, treba Ivana Šibla današnjice kojem je Hrvatska i hrvatstvo, Zagreb i Dinamo ispred ideologije i ovog bolesnog i otrovnog neoliberalizma.

ZAGREB I DINAMO TREBAJU STADION, STADION VELIČINE DOSTOJNE DINAMA I NAS NJEGOVIH NAVIJAČA, SAMOODRŽIV I UPRAVLJAN OD DINAMA JER TO JE GARANCIJA DA ĆE BITI ODRŽAVAN I KORIŠTEN NA RADOST I KORIST ZAGREPČANA!

POLITIKA TREBA NAPRAVITI ODMAK OD DINAMA, DATI KONCESIJU I OSIGURATI PAPIROLOGIJU S PRAVOM GRAĐENJA!