Blog

2005. godina, Dinamo kao medijska sprdnja, primjer višestrukog sportskog promašaja, politici nije niti u primisli pružiti mu ruku, inspekcije ne zanima, jer nema ni cvonjka, a niti činovnici porezne uprave ne mogu graditi karijere na njemu.

Piše: Tomislav Duhaček

Svi bježe od njega kao od lešine pregaženog psa stare nekoliko dana i višekratno gaženog na derutnoj cesti. Nema interesa za makinacije i pljačku oko rekonstrukcije stadiona u Maksimiru. Svi sretni, nestaje problem svih režima, od kraljevine sa srpskom supremacijom i hrvatskim lutanjima, preko “Endehazije” kojoj je trebao samo kao promidžbeni stroj, pa do komunističke devastacije i otimačine i igrača i imena i povijesti. Domovinski rat je počeo na Maksimiru, ali opet politika pokušava mlatarati s njime, mijenja mu ime, šalje svoja potrčkala da ga “dovedu u red”. No uspavani div se budi, vraća svoje općeprihvaćeno ime, izlazi iz financijske stupice u koju su ga doveli politički “spasitelji” i klošari željni lake love.
I takav Dinamo kreće iz “lige za bedaka” ne od nule, već iz ponora sportskog i financijskog. Vodi ga čovjek čije je ime danas proskribirano jer je navodno oštetio Dinamo za puste milijune. Oštetio ga za milijardu u Hrvatsku unesenih eura, oštetio ga za tridesetak trofeja, oštetio ga za dvadesetogodišnju dominaciju u Hrvatskoj. Oštetio je Hrvatsku odgojivši i davši Hrvatskoj “materijal” za repku koja hara svjetskim prvenstvima i osvaja zlatne lopte, drma najboljim svjetskim ligama. Ja ću se drznuti i napisati ime tog gospodina, danas proganjanijeg nego čitav generalštab zločinačke srpske JNA soldateske koja je “ubila” pola Hrvatske, a ostatak vratila 100 godina unazad.
Gospodin o kome pišem je Zdravko Mamić, da ZDRAVKO MAMIĆ, neprijatelj hrvatskog političkog establišmenta No.1, jer je izdigao Dinamo iz kaljuže i prosječnosti, napravio od Dinama europski klub, financijski i sportski najmoćniji u ovom dijelu Europe. I kaj se događa? Izmišljaju se zakoni “lex Dinamo”, politikanti vide priliku za gradnju karijera, sudstvo i “pravosuđe” za pokrivanje svojih izgubljenih i propalih procesa stoljeća i gubitka bitke s kriminalom i korupcijom u vlastitim redovima. Slijede osude za izmišljeni i nedokazani kriminal na korumpiranom sudištu, od korumpiranih sudaca ali Dinamo raste i dalje i sportski i financijski, nikad više gledatelja i navijača na derutnom Maksimiru i tko je taj krivac, zna se, Zdravko Mamić. Potresom zaljuljana istočna tribina se zatvara bez ozbiljnog pregleda, ucjenjuje se i uvjetuje gradnja stadiona da se Dinamo odrekne lika i djela Zdravka Mamića, da se odrekne svih trofeja, valjda i srebrne i brončane medalje na SP jer i tu su prsti tog gospodina. Oni koji se pokušavaju oduprijeti tomu, u maniru najboljih udbaških metoda, nazivaju se mamićevcima i uskoro će im se i suditi… Naravno u Osijeku, a gdje drugdje. Opstruira se Dinamu pravo da bude svoj na svome u svom DOMU, jer Dinamo je na to spreman, ali biti za “Dom spreman” nisi Jelačić čiji je to poklič, već sljedbenik onih s velikim U na kapama, a U je zabranjeno slovo u Hrvata, čak ga ni univerzijada nije mogla rehabilitirati. Dinamo i stadion na Maksimiru je naš navijački sveti gral, a Zdravku Mamiću ne možete oteti nikakvom presudom zasluge za Dinamov uzlet, trofeje, za milijardu unesenih eura, za redovne plaće Dinamovim djelatnicima, za medalje i ugled hrvatske reprezentacije, za Modrića, Kovačića, Brozovića, Olma, Gvardiola, Oršića, Petkovića, Vrsaljka, Lovrena, Livakovića, Ćorluku, Kramarića, Vidu, za pomoć Osijeku, Rijeci, pa i Hajduku da prežive turbulencije. A ne možete ga oduzeti ni nama navijačima, usprkos pokušajima masovne lobotomije nad nama.

OSTAVITE SE DINAMA, “PLJUNITE” TE PAPIRE KAKO BI POČELI GRADITI SVOJ DOM. OSTAVITE DINAMU DA SVOJE PROBLEME I PREVIRANJA RIJEŠI U SVOJOJ REŽIJI, DEMOKRATSKI I U DUHU SVOG STATUTA!