Blog

Piše: Vesna Barišić

Sport je igra, sport je zabava – i za sportaše  za gledatelje. Sami sportaši teže što većoj izvrsnosti sportske izvedbe, a mi očekujemo isključivo senzacionalno dobre nastupe. Sportaši su izloženi prevelikom pritisku. Pritisak ide s različitih strana. Zato i ne iznenađuje što će mnogi izabrati doping kao sredstvo pomoći i olakšanja. Doping može poboljšati izvedbu, ali prekomjerno uzimanje dopinških tvari može izazvati oštećenja različitih organskih sustava, pa i prijevremenu smrt. Takav fenomen je najpoznatiji u biciklizmu.

Da ne gledamo iznenadne smrti isključivo kroz prizmu dopinga, posvetit ćemo se temi na sveobuhvatniji način – jer ne umiru svi od dopinga, niti se svi dopingiraju.

Incidencija iznenadne srčane smrti u grupi mladih sportaša je niska i kreće se od 0.5 na 100 000 sportaša godišnje u SAD-u do 2.3 na 100 000 sportaša godišnje u sjevernoj Italiji. Različita dobna skupina te veći postotak muškaraca u talijanskoj studiji donekle objašnjavaju navedene razlike. Također je važno napomenuti da talijanska studija ima veću snagu jer je bila prospektivna, dok je američka studija retrospektivna. Međutim, svi se slažu da su sportaši izloženi većem riziku od iznenadne srčane smrti, a prema talijanskoj studiji rizik od ovog tragičnog događaja je 2.8 puta veći kod sportaša u usporedbi s osobama iste dobne skupine koje se ne bave sportom.

Učestalost se općenito povećava s dobi, pa je incidencija u sportaša starijih od 35. godina veća i kreće se od 1 na 15 000 sportaša godišnje do 1 na 5 0000 sportaša godišnje. Muškarci su posebno osjetljiva skupina jer imaju veći rizik od iznenadne srčane smrti u odnosu na žene (10:1). Razlozi vjerojatno leže u tome što je manje žena uključeno u natjecateljski sport i što žene imaju manju fenotipsku ekspresiju potencijalno smrtonosnih srčanih bolesti poput kardiomiopatije ili koronarne bolesti srca. Iako je iznenadna srčana smrt relativno rijedak incident, ona je vodeći uzrok smrtnosti u sportaša tijekom tjelesne aktivnosti, a proširenost srčanih bolesti (prevalencija) koje mogu voditi ka preranoj smrti mladog sportaša kreće se od 0.2% do 0.7%.

Prema podacima iz Sjedinjenih Američkih Država, najčešći srčano-žilni uzrok je hipertrofijska kardiomiopatija, a potom anomalije izlazišta koronarnih arterija. U trećini svih slučajeva uzrok je bio nekardiološki (commotio cordis, ozljeda glave i kralježnične moždine, toplinski udar). U talijanskom registru najčešći uzrok iznenadne smrti sportaša (ISMS-a) je aritmogena displazija desnog ventrikula, koja je ujedno i najčešći diskvalifikacijski razlog u provedenom probiru te populacije. Najveća učestalost ISMS-a u Sjedinjenim Američkim Državama je kod košarkaša i igrača američkog nogometa, dok je, prema europskim registrima, najčešća u nogometaša.

OPSEG PREVENTINOG PREGLEDA

Iako su uzroci iznenadne srčane smrti tijekom tjelesne aktivnosti različiti, mehanizam koji se nalazi u podlozi najčešće je jednak. Naime, osnovna bolest srca dovodi do poremećaja u ritmu rada srca, točnije, izaziva ventrikularnu tahiaritmiju koja potom remeti funkciju srca kao pumpe te dovodi do prestanka cirkulacije krvi.

Premda nitko ne osporava važnost preventivnih pregleda sportaša, često se postavlja pitanje opsega toga pregleda. Veliko, tridesetogodišnje talijansko iskustvo pokazalo je da preventivni pregledi koji se sastoje samo od anamneze i kliničkog statusa nisu dovoljno osjetljivi u ranom otkrivanju srčanih bolesti (samo 3% prema jednoj studiji iz SAD-a). Razlog smo maloprije spomenuli, a leži u činjenici da je prvi simptom, odnosno prvi klinički pokazatelj srčane bolesti, nažalost najčešće iznenadna srčana smrt! Vrlo je nezgodno to što se ne možemo pouzdati u simptome kako bismo prepoznali srčani problem jer simptomi najčešće ne postoje. Međutim, sistematski pregledi koji uključuju elektrokardiogram (EKG), značajno mogu promijeniti situaciju u korist sportaša. Standardni 12-kanalni EKG značajno povećava osjetljivost preventivnog pregleda, do čak 66%, jer pomoću njega možemo otkriti različite srčane bolesti poput kardiomiopatija, kanalopatija te druge strukturalne anomalije.

SEKUNDARNA PREVENCIJA

Međutim, jedan preventivni pregled, koliko god bio opsežan, ne može spriječiti baš sve iznenadne srčane smrti. EKG u mirovanju ima najmanju osjetljivost u otkrivanju koronarne bolesti srca te kongenitalnih anomalija koronarnih krvnih žila. Ovdje dolazimo i do pojma sekundarne prevencije koji označava rano oživljavanje i primjenu defibrilatora (AED) već na sportskom terenu. Studije u SAD-u su dokazale veću stopu preživljavanja nakon srčanog aresta, ako se odmah na terenu započelo s mjerama oživljavanja i ako je primijenjen defibrilator (AED). Međutim defibrilator nikako ne smije biti zamjena za preventivne sistematske preglede, niti opravdanje da u natjecanju sudjeluju i oni sportaši kod kojih su otkrivene srčane tegobe koje mogu dovesti do iznenadne smrti.

Sportski liječnik mora dobro poznavati nekoliko ključnih vještina u koje ubrajamo zbrinjavanje mišićno-koštanih tegoba, traumatskih ozljeda mozga te otkrivanje potencijalno fatalnih bolesti srca. Uz današnje spoznaje i dostupnost informacija više ne bi smjelo biti izlike za neznanje ili neprepoznavanje srčanih bolesti, naravno, kada je to moguće. Također je iznimno važno da liječnik “na terenu” zna pružiti prvu pomoć, odnosno da liječnik suvereno vlada vještinom oživljavanja. Nedopustivo je da se iznenadna srčana smrt još uvijek doživljava kao neočekivana nesreća, iako se rijetko događa, ona je itekako očekivana nesreća koja ne mora nužno završiti smrtnim ishodom ako se pravovremeno učine sve mjere koje su danas jasno definirane i znanstveno utemeljene!

ŠTO JE IZNENADNI SRČANI ZASTOJ

Iznenadni srčani zastoj/arest je stanje koje označava prekid srčane aktivnosti te situaciju u kojoj zbog naše intervencije dolazi do ponovnog uspostavljanja spontane cirkulacije i preživljenja bolesnika. U slučaju u kojem dođe do fatalnog ishoda koristimo termin iznenadna srčana smrt.

Pri nastanku iznenadnog srčanog zastoja sekunde i minute igraju ulogu. Kao rezultat smanjenog protoka krvi kroz mozak bolesnik izgubi svijest nakon nekoliko sekundi do minute. Ubrzo dolazi do prestanka disanja, dok kroz 5 minuta oštećenje mozga zbog manjka kisika postaje nepovratno. 

Ugrubo, stopa preživljavanja opada za 10 % sa svakom minutom kojom ne pružimo pomoć unesrećenom, stoga je brza i adekvatna reakcija izrazito bitna. Postupci pomoći unesrećenom zbog kojih dolazi do spontanog povratka cirkulacije nazivaju se kardiopulmonalna reanimacija, a uključuju kompresije prsišta, upuhivanje zraka te defibrilaciju.

RAZLOZI

Kad intenzivno tjelesno vježbanje prelazi granice našeg tijela, fizička aktivnost može bit pogubna.

Najčešći razlozi potencijalnih incidenata tijekom i nakon tjelovježbe su kardiovaskularni događaji, tj. srčana aritmija koja nije uvijek posljedica sportskog napora već bolesti koja nije prepoznata na vrijeme.

Kod mlađih sportaša uzrok iznenadne smrti najčešće su različite kongenitalne kardiovaskularne bolesti (hipertrofijska kardiomiopatija, aritmogena displazija desnog ventrikula, anomalije koronarnih arterija, produženi QT-interval i dr.) neotkrivene prije početka bavljenja sportom.

Zahtjevi današnjeg vrhunskog sporta postaju sve suroviji, a ambicije sve veće dok su mogućnosti organizma ograničene. Današnji sport zahtijeva ponekad i nadljudske napore sportaša. U takvoj ambiciji sportaš je prisiljen intenzivirati svoj trenažni proces smanjujući pritom vrijeme za odmor i oporavak organizma.

Nema sumnje u to kako je sport i sportska aktivnost zdrava i poboljšava životni status, ali kad intenzivno tjelesno vježbanje prelazi biološke granice našeg tijela, onda fizička aktivnost može bit pogubna, osobito u onih kod kojih postoji neprepoznata bolest.

Kardiološki pregled može otkriti znakove strukturne bolesti srca (primjerice šum na srcu može značiti bolest srčanih zalistaka), dok dodatne pretrage daju važne informacije o radu srca kao crpke, odnosno njegovom električnom sustavu.

Najvažnije pretrage su elektrokardiogram (EKG), ultrazvuk srca, test opterećenja (ergometrija), 24-satni holter EKG-a (snimanje rada srca tijekom 24 sata), kao i laboratorijski nalazi krvnih pretraga (uključujući hormone štitnjače).

Osobe s dijagnosticiranom srčanom bolešću (hipetrofijska kardiomiopatija, aritmogena displazija desnog ventrikula, miokarditis, produženi QT-interval i dr.) ne smiju se baviti natjecateljskim sportom.

Prevencija iznenadne srčane smrti golemi je izazov u medicini. Ovim pitanjem se bave mnogi, no niti jedna medicinska disciplina sama za sebe ne može dati odgovore na sva pitanja vezano uz iznenadnu srčanu smrt sportaša. 

Izvori: „American Heart Associtation“ , „European Society of Cardiology“, „American Heart Associtation“, Working Group of Myocardial and Pericardial Diseases of the European Society of Cardiology.