Blog

Operacije prijeloma su relativno rutinske koliko god to ljudima izgledalo zastrašujuće. Kod svake operacije na kostima postoji mogućnost infekta i svaki se liječnik toga boji. Infekcija kosti vrlo se teško liječi.

Piše: Vesna Barišić

Još uvijek se sjećamo nesretnog slučaja koji je zadesio Eduarda da Silvu. U sjećanja su pritekle i ružne sudbine Cissea, Haalanda, Bussta, Collymorea, Dyera, Larssona, Smitha… Baš kao i kod Eduarda, većini njih presudio je pregrub start. Sepp Blatter, bivši predsjednik FIFA-e, bijesnio je:“Ako su Martinu Tayloru Englezi progledali kroz prste, FIFA neće. Zbog brutalnog starta mogao bi dobiti posebnu kaznu. Za to sam da on ne igra sve dotad dok Eduardo ne ozdravi.“ U svojoj izjavi za Times oštro je iskritizirao sve grublje startove obrambenih igrača te je čak predložio da se razmisli o doživotnim suspenzijama za pretjerano grube igrače i dakako za one koji to rade s jasnom namjerom. I Brazilac Kaka apelirao je na suce da oštrije sankcioniraju grube prekršaje. „Teško je biti kreativac i strijelac kad te konstantno mlate i fauliraju.“ Priznao je kako ga je bilo sve više strah da i on ne postane žrtva brutalnog starta.
U žaru borbe sve je moguće, teško je razlučiti što je bilo namjerno, a što ne. Na utakmici ima više takvih startova, ali uglavnom ne dovode do teških posljedica. Čak je i dobronamjerna Blatterova izjava naišla na negativne reakcije u stilu ‘mogao bi Sepp tada ostati i bez posla jer bi morao suspendirati sve igrače’.
Sa doc. dr. sc. Sašom Jankovićem, prije nekoliko godina, razgovarali smo o ozljedama nogometaša. „Nogomet je kontaktni sport, a svejedno dosta ozljeda u nogometu nisu vezane uz sam kontakt. Brojne ozljede koljena, distorzije i slično događaju se zbog same prirode igre. Opet, kontaktni sport tu igru čini interesantnom i daje joj draž. Oštro treba sankcionirati samo namjerne grube prekršaje. Osobno mi se čini da Taylorov prekršaj nije bio namjeran. Kad je radio taj prekršaj nije se više mogao povući iz situacije u kojoj je bio. Kad bi se izbacili svi grubi startovi, nogomet ne bi bio isti sport, toliko interesantan. Već sad igrači primaju mnogo više crvenih kartona i točno se zna koji se startovi sankcioniraju.“
Više utakmica, veća mogućnost ozljeđivanja
U svakom sportu događaju se ozljeđivanja, način igre uvjetuje i učestalost ozljeda. Prema izjavi doktora Jankovića nogomet samo u apsolutnom broju gledano prednjači po broju ozljeda, u relativnom ne. Na tisuću sati bavljenja sportom događaju se četiri ozljede dok taj broj u rukometu iznosi šest, sedam.
Sportske ozljede najčešće nastaju kao posljedica djelovanja mehaničke sile i to one koja djeluje izvana; sudar igrača, naguravanja, udarci, padovi, skokovi, nagle promjene brzine i smjera kretanja, ali i umor je jedan od bitnih faktora ozljeda. „Veći broj utakmica dovodi do većeg umora, ne samo mišićnog sustava nego i neurološkog, živčanog. Refleksi su usporeniji, reakcije lošije, i ponekad, i taj djelić sekunde reakcije koja kasni, može pridonijeti tome da dođe do ozljede. Veći broj odigranih utakmica znači izloženost većem broju startova, dakle apsolutno se povećava rizik od ozljeđivanja.“
Ozljede mogu biti akutne i kronične. Akutne nastaju u jednom određenom vremenskom trenutku zbog djelovanja neke mehaničke sile. Zna se točno vrijeme i trenutak nastanka. „Kad uganete zglob, pukne vam mišić onda je to akutna ozljeda kojoj se točno zna mehanizam nastanka i kad je to bilo. Najčešće se događaju ozljede donjih ekstremiteta. Najviše izostanaka s utakmica i treninga uvjetuju ozljede mišića. Sve ovisi o tome je li to natkoljenica, prednja ili stražnja, a ukoliko se radi o stražnjoj loži onda je tu četiri tjedna izbivanja.“ Uganuća zglobova su po pojavnosti na drugom mjestu. Gležanj, u odnosu na koljeno, u laganoj je prednosti. „Ovisno o težini, moguće je mirovanje čak do osam mjeseci. Ako se kod koljena ozljedi ligamentarni aparat tada je potreban operativni zahvat i šest mjeseci za oporavak.“
Budući da nogometaši često koriste glavu da udare loptu, i ozljede glave su moguće, istegnuća vrata, pa čak i ozljede vratnih kralježaka. Te ozljede nisu samo posljedica igranja glavom već i udaraca tijekom igre, te rijetkih udara glavom u stativu. Igrači koji su imali takve ozljede znaju imati nepravilan EEG, a mogu se pojavljivati i neuropsihičke smetnje.
„Srećom, nikada nisam imao priliku vidjeti neku ozljedu glave, a da bi za život bila opasna. Susretao sam se s prelomima potkoljenica, s potpunim luksacijama gležnja. Vidim mnoge teške ozljede koljena. Ozljede glave izuzetno su rijetke. Susreo sam se samo s nekoliko potresa mozga. To spada u teške tjelesne ozljede, ali nije nešto zabrinjavajuće jer sportaš već kroz dva tjedna normalno funkcionira i obično nema nikakvih trajnih posljedica.“
Vratar Chech primjer je za takvu vrstu ozljede. Oporavio se nevjerojatno brzo, no od kacige se ne odvaja. Je li i psihički oporavak jednako uspješan?
„Nijedan vrhunski igrač ne bi postao vrhunski da kod njega postoji imalo straha. Ako bi samo dijelić sekunde, u igri, mislio da će mu se nešto dogoditi, onda ne bi mogao biti vrhunski sportaš. Igrač koji se boji ne može igrati nogomet.“

Bol koja se tolerira
Sindromi prenaprezanja su kroničnog karaktera jer ponavljana trauma s vremenom nadvlada sposobnost regeneracije tkiva.
Oštećenja ili kronična preopterećenja mišično skeletnog sustava javljaju se u svim sportovima. „Zbog velikog preopterećenja nogometaša taj broj ozljeda je u porastu. Najviše su zahvaćene tetive. Ako bismo navodili neki drastičan primjer takve teške ozljede onda bi to bio Ronaldo. Dva je puta imao oštećenje patelarne tetive. Počelo je s njezinim prenaprezanjem zbog čega se je toliko promijenila i degenerirala da je na kraju pukla. Jedanput ga je to stajalo dvije godine neigranja, a sada će, izgleda, morati prestati igrati.“ Kod tih ozljeda problem je taj što one nastaju postupno. U početku izazivaju smetnje koje nisu visokog intenziteta te se bol može tolerirati i sportaš ide do krajnjih granica. Na koncu dolazi u situaciju da se uz kontinuiranu bol bavi aktivnošću i tek onda kad više ne može izdržati, prestaje. „Kako je problem dugo nastajao, tako se i vrlo sporo liječi. Nekada to zna biti frustrirajuće, recimo kod ozljede Ahilove tetive. Kod kroničnih ozljeda sportaš u pravilu nema nekakav veliki problem – nema naoteklina, smetnji. Međutim, kad krene u određeni nivo opterećenja, iznad njegove tolerancije, počinju bolovi.“ Veliki problem u nogometu može biti i preponska bol koja je za dijagnostiku ponekad relativno teška. „Sindrom bolne prepone je ponekad takav da se više različitih uzroka ujedini u jednu smetnju. Ako se detektira tek jedan te se on liječi, a ostali ne, može doći do situacije gdje sportaš ima dugotrajne probleme.“
Otprilike 40% ozljeda su kroničnog karaktera. Akutno je ono što prednjači u kolektivnim sportovima. Starosna dob je jedan od faktora za pojavnost ‘kroničnog’ zbog dugotrajnog bavljenja sportom.

Ništa nije čudesno
Obično se javnost ne snebiva kad sazna za neku ozljedu kroničnog karaktera, njih u pravilu zgražavaju najbrutalnije traume nastale tijekom utakmice. Većina stradalih potpuno se oporavila te vratila igri. Medicina radi čuda, ali i element sreće je presudan. Hoće li se nakon ozljede, tipa Eduardo, dogoditi potpun oporavak ili ne, ovisi o tome hoće li uslijediti infekcija. David Busst se više nije vratio. „Nisu ti povratci čudesni, jer koliko se ljudi vrati normalnom životu i aktivnostima nakon teških udesa (prometne nesreće, nesreće na radu). To je normalan dio života ljudi koji rade na traumatološkim odjelima, oni se dnevno susreću s takvim ozljedama. Operacije prijeloma su relativno rutinske koliko god to ljudima izgledalo zastrašujuće. Kod svake operacije na kostima postoji mogućnost infekta i svaki se liječnik toga boji. Infekcija kosti se vrlo teško liječi. Jasno da se ta infekcija liječi antibioticima, ali infekt, kada uđe u kost, lošije reagira na primjenu antibiotika i može ostati kroničan i kao takav zauvijek raditi probleme.“
Naravno, postoje i mnoge druge ozljede kao što su ozljede ramena, slabina, kukova, kralježnice. Međutim najveća medijska pažnja daje se iščašenjima i prijelomima iako i sve drugo spomenuto može biti isto tako ozbiljno po karijeru sportaša. Većina ozljeda, na sreću, ne dovodi do drastičnih posljedica – veći je problem taj što igrač ne može igrati, a uložen je velik novac u njega. Mnogo su izraženije financijske štete.