Blog

Piše: Tomislav Duhaček

Prvo o onome zbog čega velika većina ide na stadion, nogomet: Velikom većinom gledali smo “rekreacijski nogomet”, uz jako malo smišljenih i uspješnih akcija. Dinamo mišlju na odmoru poslije turbulentne, ali uspješne sezone koju su obilježili tri trenera, od kojih je svaki imao blistavih trenutaka. Hajduk pak s grozničavom mišlju o trofeju. Vidjeli smo Petkovića kako zabija, Oršića kojeg treba trajno “usidriti” na Maksu. Vidjeli smo, već danas novog Dinamovog “cenera” Baturinu koji u par minuta asistira i zabija. Koji je već sad zreo za velike tekme i velike dosege! Ostali očekivano… Bez posebnosti, osim što se kod Šutala osjeća veliki umor, usprkos solidnoj partiji, Moharami pokazao da je nepotrebno zapostavljan. Hajduk? Osobno, ne razumijem zapostavljanje “tića”, posebno Bijuka. Krovinović mi je iznenađenje, pozitivno, zna nogomet i slijedeća sezona može biti sezona njegovog uzleta. Livaja, kao kad kuhaš mlijeko, nikad ne znaš kad će “pokipjeti” u sekundi ti ga pospremi. Ostalo puno prosjeka i ispod prosjeka! Previše “zanatlija”, bez dalmatinskog “štiha” nema ozbiljnog, Hajduka, nema kontinuiteta, tek poneki bljesak s ovim ili nekim drugim “Livajom” Sudac, taj treba pobusati još puno palente! Navijači? Hajdukove nismo vidjeli, navodno uvrijeđeni jer nisu mogli razviti svoje transparente pune ” “ljubavnih” i mirotvornih poruka… Falili su nam! Dinamovi bučni i doslovno vatreni, za moj ukus starijeg purgera i pretjerano. Previše “balkanske krčme”, vulgarnog prostačenja na kojeg ni “zapad” nije ostao imun, eksplodirale su frustracije koje je donijela nesposobna i klubaški obojena nogometna vrhuška! Stadion, ljuta rana, nerazumni odnos političkih uhljebnika na svim razinama, ravnodušnost i nezainteresiranost navijača za uhvatiti se u koštac s tim problemom. Osobno tuga svake minute i u svakom pogledu prema rani na “istoku”. I grčevi nakon svake tekme jer skvrčeno i skučeno sjedenje maltretiram već životom nagrizeno tijelo koje me kažnjava bolnim grčevima… O mučenju penjanja i silaženja po život opasne stepenice i za puno mlade kibice, koje samo velikom srećom nisu do sada uslijedile ozbiljnim žrtvama… Neka tako i ostane!

STADION SAD I ODMAH!