Moj život je Dinamo
Tvrtko Križić, 100% tjelesni invalid u kolicima
Jedna od mojih priča
Godine 2004/2005 Dinamo igra ligu za ostanak utakmica sa Interom iz Zaprešića. Vani minus 12 temperatura 20 cm snijega nigdje nikoga na tribini ni jedan navijač nije bio zbog vremenskih uvjetima, njih nekolicina u svečanoj loži uz grijanje i umotani u tople deke. Ja sam na atletskoj stazi bez grijanja i deke tople zdušno navijam za svoj Dinamo cijelu utakmicu naravno skroz promzao ali ni u jednom trenutku mi nije žao što je tako jer moj Dinamo je pobijedio i mojoj sreći nije bilo kraja. završava utakmica i počinju dolazit igrači i jedne i druge momčadi,treneri pružaju mi ruku i govore svaka čast tako se voli svoj klub. I tako krenem prema izlazu sa atletske staze kad vrhuška iz lože se spušta prema meni i pitaju me kako to da sam došao gledati utakmicu po ovakvoj hladnoći, moj odgovor je bio ja živim za Dinamo moj život je Dinamo i nijedna hladnoća me neće spriječiti da gledam i navijam za svoj Dinamo i uopće me ne zanimaju protivnici nego samo moj Dinamo, svi me gledaju u čudu i kažu da je više takvih navijača ovaj klub bio bio još jači i sretniji ja ih se zahvalim na tim riječima i krenem prema kući. Naravno da sam i ostatak sezone dolazio i dalje na utakmice do kraja sezone.
Odgovori